Za moj današnji prijedlog knjige za čitanje ću vam pisati o jednom romanu koji sam čitala još dosta davno kao tinejdžerka, a to je "Tragom mrtve princeze" autorke Kenize Mourad koji je svojevremeno bio veliki bestseler.
Oduvijek sam bila veliki ljubitelj istorije, pa samim tim i knjiga kako ozbiljno istorijske tematike, tako i onih kroz koje se istorija provlači u sklopu neke biografije, fikcijske ljubavne priče i sl.
Obožavam i istorijske kostimirane filmove i serije poput The Tudors, The Borgias i ostale slične i to je nešto u čemu zbilja uživam.
Knjiga koju vam ja danas želim predstaviti je istinita priča jedne francuske novinarke koja je željela napisati knjigu o tragičnoj sudbini svoje majke, jedne od poslednjih princeza nekada velikog turskog carstva.
Naime, autorka ovog romana nije obična novinarka, i sama je porijeklom plave krvi, kćerka turske princeze i indijskog radže, koja se turbuletnim obratom sudbine svoje majke rodila u Francuskoj gdje je kasnije i nastavila živjeti i raditi.
Mislila sam da bi ova knjiga mogla biti posebno zanimljiva svim obožavateljkama serije Sulejman Veličanstveni ( a to sam vam i sama, a vjerujem da nas ima još dosta :-) ) jer iz prve ruke pruža uvid u harem, tamošnja dešavanja, relacije, način života i obrazovanja tadašnjih žena, političku situaciju i uopše sva dešavanja koja su dovela do pada Otomanskog carstva 1924.
Doduše radnja knjige se dešava znatno kasnije od Sulejmanovog doba, jer počinje neposredno pred kraj Prvog svjetskog rata, a završava pred kraj Drugog, no ipak kroz knjigu saznajemo mnogo istorijskih podataka i iz ranije turske istorije.
Glavna junakinja romana je sultanija Selma i prati se njen život, najprije na turskom dvoru i palati Ortaköy u Istanbulu, zatim nakon pada carstva progonstvo njene porodice u Bejrutu, potom dogovorena udaja u Indiji, i naposlijetku radnja se završava u Parizu odnosno Francuskoj.
Od velikog bogatstva i blještavila raskošne palate u kojoj je odrasla, preko skromnog stančića u Bejrutu, indijske dekadencije i sjaja, i na kraju kontrast slobode i ljepote Pariza u strahoti rata - knjiga nam pruža uvid u različite svijetove i poglede ljudi u njima.
Knjiga pruža predivno oslikane likove princeze Selme, sultanije Hatidže, vjernog eunuha Zejnila, radže Amira, i još mnoštva bitnih i manje bitnih likova, krajolika i običaja.
Moram priznati da je meni kada sam prvi put čitala ovu knjigu bilo veoma iznenađujuće to što su u tom istorijskom periodu žene na tuskom dvoru živjele mnogo slobodnije nego li sam ja to zamišljala jer je od 18-tog vijeka u Turskoj bio veoma velik francuski upliv u kulturna i životna dešavanja, princeze su bile veoma šik i obučene po poslednjoj evropskoj modi i većinom veoma obrazovane i načitane, neke čak i dosta modernih shvatanja za to vrijeme, a posebno sredinu.
Ipak, knjiga nije nikakav proturski pamflet, nego jedan prilično realan prikaz vremena i dešavanja iz jedne koliko-toliko neutralne perspektive. Autorka je nastojala sa što više prikupljenih činjenica prikazati život svoje majke koju nikad nije upoznala, i sa ponešto fikcije pokrpiti rupe u onome što joj je nedostajalo da kompletira priču.
Vrlo emotivna i potresna, ali ipak ne samo romantična i sladunjava priča, nego i roman sa mnogo istorije, koja će vas vrlo brzo uvući u mrežu svoje radnje i možda navesti da i sami istražite malo više o tom periodu.
Inače jedna mala zanimljivost, autorka romana je jedan od učesnika/naratora u dokumentarcu francuske televizije o životu u turskom haremu i Sulejmanu Veličanstvenom, što možete pogledati ovdje klik klik ako vas zanima. Kenize Mourad je nakon ovog romana objavila i roman Badalpurski vrt koji je jedna vrsta indirektnog nastavka njenog književnog prvenca i u tom romanu možete pronaći odgovor šta je bilo sa autorkom nakon majčine smrti.
Da li sam vas uspjela zainteresovati za ovu knjigu i uopšte, da li ste ljubitelj ovakve tematike ?
Pišite mi :-)
Puno pozdrava od vaše
Snow